Na nedavnom skupu Američkog društva za kliničku onkologiju istaknuto je da bobičasto voće svojim antioksidantima snažno djeluje protiv raka. Kod kupine glavni je pritom tamni pigment antocijanin. Inače, i ostali flavonoidi djeluju u zaštiti ljudskih stanica od reaktivnih radikala, koji nastaju pod utjecajem zračenja, kemikalija, teških metala te uzrokuju mutacije, nastanak i širenje raka, oštećivanje krvožilnog sustava i živčanih stanica.
Pokusi na životinjama pokazuju da se uvrštenjem kupina i jagoda u jelovnik smanjuje učestalost raka jednjaka za 60% (Toxicol. Sci. 1999,52,95) te da kupina smanjuje pojavu raka debelog crijeva za 80%. Također, kupina potiskuje rak usne šupljine (Nutr. Cancer 2005,51,207) i štiti od njega (Anticancer Res. 2002,22,4005).
Pokazano je i da ekstrakt kupine sudjeluje u regulaciji faktora rasta krvnih žila. Tumorske stanice izlučuju faktor rasta da bi potakle nastanak krvnih žila oko sebe te si tako omogućile rast. Radi sprečavanja toga proizvedeni su sintetički lijekovi. Primjerice, jedan od odobrenih je Avastin, koji ima mnoge popratne učinke: hipertenziju, trombozu, krvarenje u plućima, prošupljenje crijeva. Taj lijek stoji oko 4.000 američkih dolara mjesečno (N.Y.Times, 12.07.2005.). Nasuprot tome, bobice kupine nisu otrovne, mnogo su jeftinije od tog lijeka i dostupne su bez recepta.
Nacionalni institut za rak preporuča barem pet obroka voća ili povrća dnevno, a dr. Stoner, voditelj mnogih istraživanja među kojima i ovoga, o regulaciji faktora rasta pomoću ekstrakta kupine, inzistira da barem jedan dnevni obrok moraju biti jagode ili kupine.
Bobice su najbolje svježe, no ne gube na kvaliteti ni dubokim zamrzavanjem za zimske dane. Moguće je i spremanje u obliku džemova. Ako kome škodi šećer, primjerice dijabetičarima, dobro je znati da se umjesto šećera za konzerviranje i zaslađivanje može koristiti stevija (Stevia Rebaudiana), biljka koju su Južnoamerikanci za to odavno koristili (više o steviji vidi: GK, 17.10.2004.). Osim toga, sastojci stevije snižavaju tlak (Br. J. Clin. Pharmacol. 2000,50, 215) te smanjuju razinu glukoze kod dijabetesa tipa II (Metabolism 2004,53,73).
Kvaliteta bobičastog voća ovisi i o načinu uzgoja. Organski uzgoj, koji podrazumijeva izbacivanje sintetičkih pesticida i gnojiva, pogoduje i proizvodnji flavonoida u biljkama. Istraživanje provedeno usporedbom intenzivno proizvedenih (uz uporabu pesticida i sintetičkih gnojiva) i organski proizvedenog kukuruza, jagoda i kupina pokazuje puno viši udio flavonoida u slučaju organskog uzgoja: kod kukuruza gotovo 60% više, kod kupina 50% i kod jagoda oko 20% više flavonoida (J. Agri. Food Chem. 2003,51,1237). Kod prirodno uzgojenog voća ne samo da nema štetnih (kancerogenih?) ostataka pesticida, nego je i sam sastav voća djelotvorniji u zaštiti protiv raka.
Te činjenice ne trebaju nas samo nagovoriti da trošimo veće količine bobičastog voća, već i da se zamislimo nad načinom liječenja kancerogenih bolesti i ne zanemarujemo preventivu. Za krivo fokusiranje u problematici raka, S. Epstein u jednoj kolumni (Seattle Post-Intelligencer, 27.04.2005.) optužuje i Američko društvo za rak (ACS) te Nacionalni institut za rak (NCI), koji troše vrijeme i novac na promociju neučinkovitih lijekova i bave se sagledavanjem štete umjesto prevencijom utemeljenom i na mnogim znanstvenim činjenicama.
Ove činjenice trebaju nam uliti i više poštovanja prema zapostavljenom grmlju koje je izvor zdravlja i koje je kao takvo bilo cijenjeno stoljećima. Jedan takav pokušaj mogu biti i aktualni dani hrvatskih kupina s ponudom svježih plodova, ekološki uzgojenih, te sirupa i vina od kupine. Zabrinjavajuća je činjenica da djeca jedu sve više slatkiša, a sve manje voća. S kupinama briga za zdravlje ne samo da ne mora biti bolna, već može biti i užitak.
Nema komentara:
Objavi komentar