Aronija

Aronija, s plodovima nalik ribizu, ima kiseli i trpki okus.

Otporna je na zimu i mraz, pa tako preživljava na temperaturama i do -47 stupnjeva Celzija, zbog čega nosi naziv sibirska borovnica.

Zbog svoje otpornosti, aronija danas raste i u hladnijim zemljama poput Finske, Švedske i Rusije.

Potječe iz Sjeverne Amerike, odakle je došla u Europu.

Sjevernoamerički domoroci  koristili su aroniju kao hranu i lijek.

U Europi je prvenstveno bilo zapažena zbog ljepote cvijeta.

U mnogim dijelovima svijeta ovo voće zbog svojih ljekovitih svojstava svrstava se u ljekovito bilje.

Nakon eksplozije u Černobilu, korištena je za ublažavanje posljedica radijacije.

http://lyricss.net

Višnja

Ljupka tamnocrvena višnja (lat. Prunus cerasus) potječe iz Sjeverne Indije i Irana, a popularna je od davnih vremena.

Obožavali su je Perzijanci i Rimljani, koji su s njom upoznali Britance, da bi je oni proširili po svijetu.

Prema budističkoj legendi drvo višnje ponudilo je svoje plodove Mayi, Budinoj majci, da bude zdrava i sita tijekom trudnoće.

Legenda ima temelja, jer višnja njeguje čitav organizam i daje osjećaj sitosti.

http://lyricss.net

Malina

Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice ruža (Rosaceae). Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini, živi u prosjeku 8-14 godina, a može postići starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m.

Ime idaeus potječe od imena planine Ida na Kreti. Postoji grčki mit prema kojem je Zeusu malina spasila život kad je bio dijete jer ga je njegova majka sakrila iza grmlja maline zbog toga što ga je tadašnji vrhovni bog Kron, njegov otac, htio ubiti. Rimljani su proširili uzgoj malina po Europi. U srednjem vijeku se malina počinje koristiti u medicinske svrhe i kao boja, a samo bogati ljudi su je mogli koristiti. U Sjevernoj Americi prije nego što su Europljani došli, Indijanci su odavno koristili maline. U 18. st. se širi uzgoj malina, jer nisu samo bogati mogli kupiti sadnice.

http://lyricss.net

BOBIČASTIM VOĆEM PROTIV RAKA

Da je voće zdravo i nužno u našoj prehrani, vjerojatno ne treba nikoga uvjeravati. I znanstveno su potvrđeni povoljni utjecaji tih šarolikih plodova prirode i ljudskog rada na zdravlje čovjeka. U svibnju 2005. godine objavljen je rad koji pokazuje da kupina sadrži antiangiogenu tvar koja sprečava rast tumora (J. Agric. Food Chem. 2005,53,3909). Jedan posto svježe mase kupina jest ta prirodna aktivna tvar koja je dovoljno moćna i za kliničku uporabu kao obećavajuća komplementarna terapija protiv raka.
Na nedavnom skupu Američkog društva za kliničku onkologiju istaknuto je da bobičasto voće svojim antioksidantima snažno djeluje protiv raka. Kod kupine glavni je pritom tamni pigment antocijanin. Inače, i ostali flavonoidi djeluju u zaštiti ljudskih stanica od reaktivnih radikala, koji nastaju pod utjecajem zračenja, kemikalija, teških metala te uzrokuju mutacije, nastanak i širenje raka, oštećivanje krvožilnog sustava i živčanih stanica.
Pokusi na životinjama pokazuju da se uvrštenjem kupina i jagoda u jelovnik smanjuje učestalost raka jednjaka za 60% (Toxicol. Sci. 1999,52,95) te da kupina smanjuje pojavu raka debelog crijeva za 80%. Također, kupina potiskuje rak usne šupljine (Nutr. Cancer 2005,51,207) i štiti od njega (Anticancer Res. 2002,22,4005). 
Pokazano je i da ekstrakt kupine sudjeluje u regulaciji faktora rasta krvnih žila. Tumorske stanice izlučuju faktor rasta da bi potakle nastanak krvnih žila oko sebe te si tako omogućile rast. Radi sprečavanja toga proizvedeni su sintetički lijekovi. Primjerice, jedan od odobrenih je Avastin, koji ima mnoge popratne učinke: hipertenziju, trombozu, krvarenje u plućima, prošupljenje crijeva. Taj lijek stoji oko 4.000 američkih dolara mjesečno (N.Y.Times, 12.07.2005.). Nasuprot tome, bobice kupine nisu otrovne, mnogo su jeftinije od tog lijeka i dostupne su bez recepta.
Nacionalni institut za rak preporuča barem pet obroka voća ili povrća dnevno, a dr. Stoner, voditelj mnogih istraživanja među kojima i ovoga, o regulaciji faktora rasta pomoću ekstrakta kupine, inzistira da barem jedan dnevni obrok moraju biti jagode ili kupine.
Bobice su najbolje svježe, no ne gube na kvaliteti ni dubokim zamrzavanjem za zimske dane. Moguće je i spremanje u obliku džemova. Ako kome škodi šećer, primjerice dijabetičarima, dobro je znati da se umjesto šećera za konzerviranje i zaslađivanje može koristiti stevija (Stevia Rebaudiana), biljka koju su Južnoamerikanci za to odavno koristili (više o steviji vidi: GK, 17.10.2004.). Osim toga, sastojci stevije snižavaju tlak (Br. J. Clin. Pharmacol. 2000,50, 215) te smanjuju razinu glukoze kod dijabetesa tipa II (Metabolism 2004,53,73).
Kvaliteta bobičastog voća ovisi i o načinu uzgoja. Organski uzgoj, koji podrazumijeva izbacivanje sintetičkih pesticida i gnojiva, pogoduje i proizvodnji flavonoida u biljkama. Istraživanje provedeno usporedbom intenzivno proizvedenih (uz uporabu pesticida i sintetičkih gnojiva) i organski proizvedenog kukuruza, jagoda i kupina pokazuje puno viši udio flavonoida u slučaju organskog uzgoja: kod kukuruza gotovo 60% više, kod kupina 50% i kod jagoda oko 20% više flavonoida (J. Agri. Food Chem. 2003,51,1237). Kod prirodno uzgojenog voća ne samo da nema štetnih (kancerogenih?) ostataka pesticida, nego je i sam sastav voća djelotvorniji u zaštiti protiv raka. 
Te činjenice ne trebaju nas samo nagovoriti da trošimo veće količine bobičastog voća, već i da se zamislimo nad načinom liječenja kancerogenih bolesti i ne zanemarujemo preventivu. Za krivo fokusiranje u problematici raka, S. Epstein u jednoj kolumni (Seattle Post-Intelligencer, 27.04.2005.) optužuje i Američko društvo za rak (ACS) te Nacionalni institut za rak (NCI), koji troše vrijeme i novac na promociju neučinkovitih lijekova i bave se sagledavanjem štete umjesto prevencijom utemeljenom i na mnogim znanstvenim činjenicama.
Ove činjenice trebaju nam uliti i više poštovanja prema zapostavljenom grmlju koje je izvor zdravlja i koje je kao takvo bilo cijenjeno stoljećima. Jedan takav pokušaj mogu biti i aktualni dani hrvatskih kupina s ponudom svježih plodova, ekološki uzgojenih, te sirupa i vina od kupine. Zabrinjavajuća je činjenica da djeca jedu sve više slatkiša, a sve manje voća. S kupinama briga za zdravlje ne samo da ne mora biti bolna, već može biti i užitak.

http://lyricss.net

Crveni ribiz

Ribizom u grozdovima možete dekorirati slastice ako ga prije zamrzavanja umočite u mješavinu tučenog bjelanjka i šećera.
Opis i porijeklo
U svježem stanju, bobice možete poslužiti samostalno sa ili bez dodatka šećera, ili kao dio voćnih salata. Ribiz je blizak srodnik ogrozdu. Plod crvenog ribiza (grma koji može doseći visinu i do 2,5 metra) bobica je živo crvene boje. Davne 1539. posađen je u kraljevskim vrtovima, kako izvještava poznati prirodoslovac Hieronymus Bock.
Rasprostranjen je u šikarama sjeverne Europe i Sibira, gdje raste samoniklo. Kad su bobice zrele, one su prozirne. Čak i u sasvim zrelom stanju, izuzetno je kiselog okusa, pa se ubraja u najkiselije vrste voća.
Energetska i nutritivna vrijednost
Sočne, crvene bobice ugodno kiselkastog okusa, u 100 g imaju 56 kcal / 234 kJ, sadrže 13,8% ugljikohidrata, 4,3% vlakana, 1,4% proteina. Od minerala i vitamina značajan je postotak vitamina C (41%) i vitamina K (11%), dok minerala ima u tragovima. Od organskih kiselina dokazane su jabučna kiselina, velike količine limunske kiseline i pektin invertin. S obzirom da su bobice ribiza odličan izvor vitamina C (50% dnevnog preporučenog unosa), preporučuju se kod skorbuta i bolesti pomanjkanja vitamina, a neophodan je i za sprečavanje raka jer je vrlo učinkovit antioksidant. Crvena boja ribiza potječe od karotina. Karotin služi organizmu za sintezu vitamina A, koji ne samo da štiti sluznicu, već i pospješuje izmjenu tvari u stanicama. Ribiz je dobar izvor vitamina K, održava zdravlje kostiju i kardiovaskularnog sustava, aktivira osteokalcin, koji pomaže ugradnju kalcija u kosti te regulira sposobnost zdravog grušanja krvi. Od minerala sadrži najviše kalija te natrij, fosfor, magnezij i željezo. Plodovi crvenog ribiza koriste se kao svježe voće (rjeđe sušeno), svježi ili sterilizirani sok ili ribizovo vino, te marmelada i kompot. DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10% dnevnih potreba RDA ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na one namirnice koje sadrže vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20% dnevnih potreba RDA. RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)
Ljekovitost
U pučkoj medicini, crveni ribiz poznat je kao voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo. Bobice pobuđuju apetit, djeluju na povišeno lučenje žlijezda slinovnica, vrlo brzo oslobađaju mokraćnu kiselinu iz krvi, a dodavanjem lista i korijena, smanjuje se razina bjelančevina u mokraći. Zbog sadržaja vlakana u sjemenkama, bobice ribiza reguliraju aktivnost crijeva i odstranjuju iz tijela otrovne sastojke. Svježe bobice ili svježi sok osvježavaju i okrepljuju zdrave i oboljele od groznice, a sok razrijeđen vodom ili prirodnom mineralnom vodom, predstavlja punovrijedan i zdravi napitak kojim se može ugasiti žeđ. Koristan je za liječenje rekonvalescenata (pogotovo dijabetičara), jača cijeli organizam i nadomješta organizmu vitamine, regulira probavu te se uzima kod zatvora. Ljekovito djelovanje crvenog ribiza koristi se pri liječenju reumatskih tegoba, gihta i išijasa. Sirup od bobica ribiza jača srce i liječi oboljele od ospica, vodenih kozica, skorbuta i raznih groznica. Lišće crvenog ribiza koristi se za spremanje čajnog pripravka kod oboljenja jetre. Ujedno pomaže kod skleroze krvnih žila, visokog tlaka i upala mjehura. Korijen biljke, pomiješan s lišćem ploda, koristi se kao čaj za liječenje bubrega i mjehura, za razne upale i kod velike količine bjelančevina u krvi. Žele od crvenog ribiza je antiseptičan, ublažava bol kod opeklina i sprječava rast mjehurića.

http://lyricss.net

Kupina

Kupina je trnoviti grm koji naraste 1-2 m visoko. Grane su joj dvogodišnjeg vijeka, duge su, tanke, savinute i bodljikave. Cvjetaju između svibnja i srpnja a sazrijevaju od kolovoza do listopada. Na jednoj grani mogu se naći plodovi u različitim stadijima razvoja. Kupine i hibridi trebaju jake potpornje jer su im izboji snažni i dugački. Nisu izbirljive glede lokacije, podnosit će djelomičnu sjenu, a uspjevat će i na tlima nešto manje propusnosti. Izboji su drvenasti no vrhovi im ipak mogu stradati od jakih mrazeva ako su posađene na izloženom mjestu. Razmak između biljaka ovisi o sorti: 1,8 do 4,5 m a razmak između redova 1,8 m. Koristi se na razne načine, ali je najbolje uzimati je u svježem stanju, kao plod ili sok. Prerađuje se u džem, sok ili vino. U narodnoj medicini upotrebljava se odavno, najviše kao čaj od lišća kupine te sirup i vino od ploda. Liječnik Dioskorid preporučao je žvakanje lišća kupine za jačanje desni. Galen je tvrdio da korijen kupine odstranjuje zubni kamenac, a Plinije da njeni izdanci zaustavljaju proljev i krvarenje. Za čaj se upotrebljavaju mladi listovi kupine koji se osuše. Oni sadrže tanine, flavone, organske kiseline, nešto vitamina C i minerale. U narodnoj medicini koristi se svjež plod kod želučanih problema, za jačanje organizma, poboljšavanje probave i izlučivanje vode iz organizma, kod prehlade i upale grla, za jačanje desni i protiv proljeva. Čaj od kupina - 3 žlice suhog usitnjenog lišća kuha se u pola litre vode, 5-10 minuta te ostavi stajati dok se ne ohladi. Tada se procijedi i doda se dok od limuna ili malo prirodnoga jabučnog octa te se ispiru usta i desni. Pomaže kod paradentoze. Voćna salata - 1 šalicu svježih plodova kupine, pola šalice narezane jabuke i 1 šalicu kuhane pšenice u zrnu prelije se vrhnjem i pospe nasjeckanim lješnjacima - blagotvorno djeluje na čitav organizam.

http://lyricss.net